Kućni ljubimciTop pričeVestiVesti iz regiona
Aktuelno

ČUDO U ZAGREBU: Prohodalo leglo otpisanih nepokretnih štenaca!

Terenska ekipa Skloništa za nezbrinute životinje Grada Zagreba krajem maja u šumi u Odranskom Obrežju pronašla je ženku sa četiri šteneta – tri ženska i jedno muško. Bilo je jasno da su psi odbačeni, no njihovo stanje je bilo izrazito loše iako je ženka uredno dojila štence. Zbog toga su u Dumovcu podvrgnuti detaljnom veterinarskom pregledu. Utvrđeno je da sva četiri šteneta imaju sindrom „plivajućeg šteneta“, što veterinarska literatura još nije zabeležila.

„Rwč je o razvojnoj anomaliji koja nije česta. Ako se pojavi u leglu, taj sindrom ima jedno ili dva šteneta. Muskulatura štenca s tim sindromom nije dovoljno jaka pa mu noge leže kraj tela umjesto ispod njega. Štene se pritom ne može osloniti na noge, dakle ne može ustati niti se kretati. Zbog položaja nogu kraj tela i pokušaja pokreta izgleda kao da štene pliva. Po tome je sindrom dobio ime.

Štene inače polako ustaje dve, tri nedelje nakon što je došlo na svet, a štenci iz Odranskog Obrežja imali su oko četiri nedelje kad smo ih pronašli i samo su ležali. Njihov vlasnik verovatno je bio uveren da im nema spasa, pa ih je odbacio. Danas savremena  veterina čini čuda i mi smo odlučili dati sve od sebe da spasimo štence„, rekao je Damir Skok, direktor  Ustanove Zoološki vrt Grada Zagreba u čijem je sastavu Sklonište u Dumovcu.

S Veterinarskim fakultetom Univerziteta u Zagrebu dogovorena je fizikalna terapija za štence, a na terapije su psiće vodili volonteri Noine Arke. Štenci su dobili imena Su, Lana, Lora i Loris.

 

Dva štenca su bila u teškom stanju, a dva u malo boljem, ali nijedan se nije mogao osloniti na noge. Osim što štenci nisu mogli samostalno stajati niti se kretati, zbog stalnog ležanja na trbuhu mogle su im se razviti i dodatne komplikacije, u prvom redu respiratorni problemi. Zbog toga smo štencima imobilizacijom ekstremiteta onemogućili da leže isključivo potrbuške. Izradili smo im potporu za prednje i stražnje ekstremitete, tj. povezali noge. To im je omogućilo i podizanje kad bi se pokušavali ustati umesto da su im noge ostajale sa strane u odnosu na telo.

Stavljali smo im i sunđere ispod grudnog koša i pored njega kako bismo štencima smanjili pritisak na prsa. Terapija je obuhvatila i masažu ekstremiteta, pasivne kretnje zglobova te vežbe potpomognutog stajanja i hodanja u kojima smo ih pridržavali. Na različitim smo im podlogama osnaživali muskulaturu“, ispričao je docent na Veterinarskom fakultetu dr. sc. Zoran Vrbanac, specijalista veterinarske sportske medicine i rehabilitacije koji je vodio terapiju štenaca na Zavodu za rendgenologiju, ultrazvučnu dijagnostiku i fizikalnu terapiju VEF-a.

Veliki se trud isplatio. Jedan je štenac počeo nestabilno, ali samostalno hodati već nakon četiri dana, drugi nakon šest, a treći nakon devet dana. Onom u najtežem stanju trebalo je 14 dana terapije da napravi prve korake.

Zašto su ti štenci imali sindrom plivajućeg šteneta, ne zna se. Reč je o sindromu nepoznatog uzroka. Smatra se da njegovoj pojavi doprinosi genetika, ali da na njega utiču i spoljašnji faktori, npr. veličina šteneta ili podloga na kojoj borave.

„Prvi dani su bili puni neizvesnosti, ali svi smo dali sve od sebe da štenci prohodaju. Vodili smo ih na rendgen i fizikalnu terapiju, pazili da leže na boku povezanih nogu, podsticali na ustajanje i stajanje… Kad smo videli da se sve razvija u skladu s našim željama, psima smo krenuli tražiti udomitelje.

Prvo je udomljena ženkica, a potom i dva šteneta. Sreća se sada smeši i ostalima. Verujemo kako će ljudi koji ih žele primiti u svoj dom, uskoro u Skloništu u Dumovcu potpisati ugovore o njihovom udomljavanju“, rekla je Zorica Juričić, volonterka Noine Arke.

Na štencima iz Odranskog Obrežja verojatno se neće videti što su sve prošli u svom najranijem detinjstvu. Naime, štenci sa sindromom plivajućeg šteneta koji su posljednjih godina na VEF-u prošli istu terapiju, lepo su se razvili u odrasle pse i danas nemaju problema. To pobija i neka stara mišljenja da se nepokretnim psima ne može pomoći. Ovaj je slučaj dokaz što zajednički mogu učiniti fizikalna terapija i trud ljudi.

Izvor: index.hr

Dozvoljeno je preuzimanje sadržaja u nekomercijalne svrhe (u celosti, ne delova), uz obavezno upućivanje čitaoca u prvoj rečenici na izvor Djole dog (obeležen drugom bojom ili boldovanim slovima) sa postavljenim linkom ka stranici na kojoj je tekst izvorno objavljen, i na autora (ako ga ima). Nepoštovanje ovih pravila smatraće se kršenjem autorskih prava, u smislu Zakona o autorskim i srodnim pravima.

Back to top button
Close