Djole dog autorski tekstoviKućni ljubimciVestiVesti iz Srbije
Aktuelno

DJOLE DOG intervju – ISKRA BRAJOVIĆ: „Ljudi misle ako si empatičan prema životinjama, nije te briga za decu. To nije istina i to su ljudi koji preziru životinje.“ 

Povod za razgovor sa glumicom Iskrom Brajović desio se spontano. Na internetu smo pokrenuli temu o spremanju domaće hrane za mace, sa namerom da se informišemo za našu macu Minju, jer imamo ideju da zamenimo gotovu hranu i nečim spremljenim. Da, to je ona Minja po kojoj je naš novi portal za ljubitelje mačaka Minja cat i dobio ime. Pitali smo Iskru da li je raspoložena za jedan intervju za portal Djole dog (koji ćemo naravno preneti i na Minja cat), što je ona rado prihvatila, a mi sa zadovoljstvom pripremili.

Sa Iskrom razgovarala urednica Dole dog portala, Jelena Rvović Jelić.

Draga Iskra, pripremajući se za ovaj intervju, na mnogo mesta sam pročitala da pričate o životinjama. Očigledno je da ste veliki ljubitelj. Od kada datira ta ljubav? 

  • Ja sam prvu macu dobila u jesen 1994.godine, kada je brat, vraćajući se iz škole, našao macu u Karađorđevom parku ispred naše zgrade. Ta, već legendarna, Gordana, došla je u moj život kada sam bila đak prvak, a ostala je sa mnom skoro do diplomiranja. Posle borbe sa kancerom napustiila nas je 2008.godine.
  • U međuvremenu su nam dom ispunile Pufna (koja sad ima 17 godina), Sultan (16g), Hanibal (14) i Kan (11), gerijatrijska ekipa svih boja, svi spaseni sa ulice, kastrirani i sterilisani pre prve godine života, nikad izašli iz stana. Žive sad sa mojom mamom od kad smo brat i ja zasnovali porodice, jer nam nije dala da ih ponesemo, 😊 ali pošto živim 50-ak metara od mame, s njima sam svaki dan.


Vi ste ljubitelj rase bul-terijer: imate psa Kiu. Mi se oduvek trudimo da pokažemo ljudima da ne postoje „opasne rase“, a to je predrasuda koja nažalost prati bul-terijere. Recite nam nešto o njoj, da po ko zna koji put objasnimo da je sve loše kod nekih pasa – od ljudi, ne od samih pasa, tj.rase.

  • Kia je nađen na ulici kao već starija i istrošena kuja, tek porođena, s temperaturom, pothranjena, i sa brojnim ožiljcima. Naša namera je bila da je oporavimo i ponudimo na dalje udomljenje, ali nam se toliko uvukla u kožu da nismo mogli da zamislimo da ode od nas. Sada je dosta stara i svoje seniorske dane provodi bukvalno 23 sata dnevno ušuškana u neko ćebence na kauču. Ustane samo da jede i da kratko obavi fiziološke potrebe. Ne voli duge šetnje. Malo se susreće s demencijom, ali mi joj zato uključujemo vitaminske suplemente i zdravu hranu, kako bi što duže njeno telo i mozak ostali vitalni.
  • A što se naravi tiče, taj njen prethodni život, koji ne smem ni da zamislim, je samo pokazatelj koliko su ljudi puni predrasuda prema toj rasi. Nju je neko terao na borbe, kotio, tukao (i dalje se plaši ako u njenom prisustvu podignemo ruku gore). Kad mu je dotrajala, izbrisao je podatke iz čipa – što je kažnjivo delo, i izbacio je. Mi lično nikada nismo imali problema sa njom, odmah se vezala za Ines, a sa svakim psom i mačkom koju sretne je uvek bila miroljubiva.

  • Mislim da se od svakog psa može napraviti krvolok ako to želite, kao što se i pas nemarom može upropastiti, kada se uzme kao igračka pa se izgustira. Ali takođe se čak i pas sa traumama i u poznim godinama može pretvoriti u psa u kojeg imam puno poverenje sa svim ljudima i svim drugim psima, upravo zbog bavljenja njom na pravilan način.

Vlasnik ste i ši-cua Gorana. Kako je on ušao u Vaš život?

  • Ali to nas je osvežilo. Prvo, ši cu je zahvalna rasa, prepametni su, ne linjaju se, nisu hiperaktivni, a drugo, on je toliko vedar i večito štene (iako sad ima 15 meseci) da nas sve uveseljava. Letos smo išli na more sa njim, i cela plaža se smejala kako se zatrčava u borbu sa talasima, kako roni, ceo Stari grad u Budvi je znao da tu boravi mali „vodeni“ pas Goran.

Naravno, podjednako važan, je i mačor Tuluz, takođe član Vaše porodice. Kada smo počeli sa pričom o macama, da se malo na macama zadržimo. Pročitala sam da ste imali i Hanibala, da ste virtuelni vlasnik jednom mačku u azilu, da pomažete brojnim napuštenim macama… Koliko je mačaka trenutno u Vašem životu?

  • To o ostalim mačkama iz mog života sam rekla u prvom pitanju, znači tu su Pufna (17), Sultan (16), Hanibal (14) i Kan (11) koji žive u stanu sa mojom mamom, u susednoj zgradi od moje. Tuluz je sa nama nekoliko meseci, nađen je na Divčibarskom putu, u blizini naše vikendice, pojavio se niotkuda, ja sam rekla „vidi prati nas bela maca sa srculencima po sebi“ i kako je taj kraj poznat po lisicama, pored nažalost pasa lutalica koji šetaju kroz selo, nije bilo dvojbe oko toga da on tako mali ne može prenoćiti pod vedrim nebom.

  • A Kia i Goran su ga prihvatili kao da ga znaju oduvek. Mislim da mačke izvlače negativnu energiju, da dolaze kao predskazanje dobrih promena u životu, a ta srca po njegovoj šari govore u prilog tome. I tako je i bilo, nedugo pošto smo ga doneli u Beograd, otvorile su se zanimljive poslovne ponude. Mačke se teže i ređe udomljavaju od pasa, a ja sam, i pored dva psa, mačkarka u duši. Jer smatram da mačka odabere svog vlasnika, i uopšte da su sposobne da prepoznaju lošu osobu, i da se na nekom duhovnom nivou nalaze daleko iznad pasa.


  • Što se tiče pomaganja mačkama, gledam da kad god imam novac uplatim tamo gde je potrebno, a takođe moj crtački brend Iskra Art (na instagramu se zove @iskrabrajovicart) se bavi unikatnim crtanjem gde od svake zarade 10 posto ide u fond za pomoć napuštenima. Tako su lokalne mace, one koje se daju uhvatiti, sve sterilisane i vakcinisane, pomoglo se pri sakupljanju novca za bolesne životinje, uvek ponešto uplatim azilu za konje… Mislim da bi svako ko nema mogućnosti da u stanu ili kući drži ljubimca bar mogao da izdvoji sto dinara mesečno za pomoć. Time bi teret koji azili imaju bio ipak manje na njihovim leđima.

Znam da pomažete i psima – zapravo, sve Vaše životinje su spasene. Koliko udomljena životinja prolepša život i kako? 

  • Udomljena životinja je zahvalna. To sam se uverila svaki put. Ne samo na ličnom primeru, već i gledajući ljubimce mojih prijatelja.

Kakav je Vaš komentar na veoma tešku situaciju sa napuštenim životinjama na ulicama Srbije? Šta bi poručili onima koji mogu da promene njihovu sudbinu, ali očigledno neće? Mislim na državne istitucije.

  • Svašta se radi, određene rase postaju kratkotrajni trend, štancere niko ne kažnjava, ljudi su neosvešćeni o sterilizacijama, i time se dobija preveliki broj lutalica. Čovek mora da zna da psa znači 15-ak godina obaveze, i bolje da to ni ne uradi – nego da ga izbaci kao stvar. Država bi trebalo da uredi da svako ko nije odgajivač mora da steriliše ljubimca. I da se poštuju ugovori o odgovornom vlasništvu. Ljudi su neprosvećeni o tome, po selima, po nehigijenskim naseljima, a zaštitari ih napadaju zbog neukosti umesto da probaju da uđu među njih i lepo im objasne. Ja bih tako radila, da mene neko nešto pita.

Na internetu često objavljujete i fotografije Vaše ćerke Ines sa životinjama. Pretpostavljam da je tu ljubav i empatiju prema četvoronožnim dušama nasledila od Vas?

  • Ja sam tako odrastala. Moja mama isto. Imali su nemačkog ovčara, jednu mešanku, i macu. Moj ujak je, u vreme kada sam bila jako mala, imao u stanu dva psa. Tetka ima i dalje dva seniora. Baka je imala mačku Cicu, pa psa Prću, pa Mazu, koja ima 15 godina. Jednostavno smo porodica koja voli životinje i koja brine o njima, i imamo izraženu empatiju. Drago mi je što je takva. Ona govori da će biti veterinarka, ali i da ne bude, bitno je da nikad neće biti od one dece i ljudi koji ih povređuju.

Da li savetujete prijatelje koji imaju decu, ali ne žele kućne ljubimce – o brojnim prednostima odrastanja deteta uz psa i/ili macu?

  • Ne savetujem. Da se ne bi dogodilo da uzmu i izgustiraju. Onda bi prestali da mi budu prijatelji. Jedino što pokušavam da odvratim ljude od poklanjanja ljubimca u vreme kad stiže beba. Tu imam milion i jedan primer zbog kojeg im argumentovano mogu objasniti da je davanje ljubimca apsolutno pogrešna odluka.

Upravo danas u jednom razgovoru potpuno drugim povodom, pitala sam sagovornika „Da li imate kućnog ljubimca“? Odogovorio mi je: „Ne, ja umesto njih gajim decu.“ Da li Vas takav odgovor razbesni i šta biste odgovorili da ste bili na mom mestu? 

  • Doživljavala sam i ja to. Meni je telefon usijan od slanja poruka za decu. Sve Inesine omalele stvari nosim u centar za pomoć samohranim majkama. A ljudi misle da ako si empatičan prema životinjama, to apriori znači da te nije briga za decu. To nije istina. To je samo izgovor tih ljudi da ne izgovore ono što je jedina istina, a to je da preziru životinje.


Jedno je neznanje i površnost, a koja je Vaša prva pomisao o nekome kada čujete da kaže – da ne voli životinje?

  • Takve ljude samo molim da ih bar ne povređuju. Ni ja ne volim npr. kupus, pa to ne znači da idem s nožem po supermarketu i ubadam glavicu po glavicu. Jedno je ne voleti, na to ne možemo da utičemo, ali činiti zlo, iživljavati se, to je bolesno i treba da bude zatvorski kažnjivo mnogo strože nego što jeste.

Kia, Goran i Tuluz imaju svoje Instagram profile (kiathebullie, gorantheshihtzu i toulouse.toulouse.cat). Da li oni to planiraju karijeru pet influensera ili ste sa drugom namerom pokrenuli njihove naloge?

  • Haha ne, samo mi je tako lakše nego da ljude koji mene prate zbog vesti o mojim predstavama, ili nekim temama vezanim za glumu ili Iskra art opterećujem slikama životinja.

Čitate li Djole dog? Za Minju cat ne pitamo, jer smo tek pokrenuli taj portal.

  • Čitam, naravno, a Tuluz i ja čekamo da i Minja Cat doživi taj uspeh 💪😻

Za kraj, da parafraziram onu izreku – sve što više upoznajem ljude, to više volim životinje. Tako da je velika radost upoznati i one retke koji ovaj svet čine boljim mestom za životinje, a pri tom se bave javnim poslom i svoj glas pozamljuju šapicama u nevolji. Da je više Iskri, a manje okrutnih pojedinaca sa prezirom prema psima i macama, svet bi bio mnogo lepši i za sve nas, zar ne?

Iskra Brajovic, hvala puno na razgovoru i ustupljenim fotografijama.

Dozvoljeno je preuzimanje sadržaja u nekomercijalne svrhe (u celosti, ne delova), uz obavezno upućivanje čitaoca u prvoj rečenici na izvor Djole dog (obeležen drugom bojom ili boldovanim slovima) sa postavljenim linkom ka stranici na kojoj je tekst izvorno objavljen, i na autora (ako ga ima). Nepoštovanje ovih pravila smatraće se kršenjem autorskih prava, u smislu Zakona o autorskim i srodnim pravima.

Back to top button
Close