Kućni ljubimciVestiVesti iz Srbije
Aktuelno

DJOLE DOG INTERVJU SA PSIHOLOGOM BRANISLAVOM PAVLOVIĆ: “Svaki namerni čin zlostavljanja životinje, potencijalna je opasnost od te osobe za sve nas!”

Nakon priče o stravičnoj okrutnosti prema psu u Novom Sadu kome je ukucan ekser u lobanju i saznanja da je to učinio dečak od 12 godina, razgovarali smo sa psihologom Branislavom Pavlović.

Svakom normalnom čoveku bez znanja iz psihologije je jasno da je ovakva vrsta agresije pokazatelj dubokih problema i da ne sme da izostane bez reakcije i sankcija. Međutim, pitanje je da li je ovakav događaj indikator nekih bolesti, budućeg kriminogenog ponašanja i/ili nasilja u porodici i šta bi konkretno trebali uraditi? Sa psihologom razgovarala urednica Djole dog portala, Jelena Rvović Jelić.

Hvala Vam na vremenu koje ste odvojili za Djole dog. Da počnemo sa pitanjem – kakav je psihološki profil deteta koje je u stanju da zlostavlja životinje?
– Zlostavljanje životinja je samo vrh ledenog brega različitih oblika agresivnog, destruktivnog, antisocijalnog i devijantnog ponašanja. U psihijatriji i psihologiji zlostavljanje životinja je značajan pokazatelj agresivnog ponašanja, nekih psihijatrijskih poremećaja i bolesti, delikventnog ponašanja, ali i nasilja u porodici, odnosno može biti i ozbiljan alarm da je i sama osoba koja zlostavlja životinje žrtva nasilja.

Deca koja aktivno nanose životinji bol i patnju, jer životinje to jasno pokazuju kao i ljudi, nemaju razvijenu empatiju i samilost prema tuđem bolu i patnji, što je odlika psihopata i sociopata.

Neće svako dete koje koje šutne psa izrasti u serijskog ubicu, ali deca koja seku, pale, dave ili na druge načine muče ili ubijaju životinje pokazuju ozbiljan problem kontrole agresije i predstavljaju opštu opasnost. Trijada simptoma kod dece: nasilje nad životinjama, podmetanje požara i enureza, tj. nevoljno mokrenje (nakon 6. Godine), zasebno ili zajedno često su indikator agresivnosti u adolescenciji i odraslom dobu.

Da li postoji povezanost između zlostavljača životinja i mentalnog zdravlja osobe?
– Kod dece, ispoljavanje agresije prema životinjama je rani dijagnostički indikator psihopatoloških ponašanja i poremećaja, koji ukoliko se ne prepozna i ne leči može eskalirati u raznim pravcima prema drugoj deci i odraslima. Istraživanja su pokazala da deca i odrasli koji zlostavljaju životinje skloniji su tome da počine nasilje nad ljudima i mnoge druge kriminogene radnje. U jednoj FBI studiji, u istorijama serijskih silovatelja i ubica redovno su postojali podaci o zlostavljanju životinja u detinjstvu. Osobe koje zlostavljaju životinje pet puta su više sklone nasilju nad ljudima, ali i četiri puta češće izvršavaju imovinske prekršaje i tri puta češće prekršaje vezane za drogu i javni red. Jednostavno rečeno, zlostavljanje životinja je patološka pojava.

Da li je moguće da deca vide u svojoj okolini agresivni model ponašanja i onda ga sami primenjuju?
– Odrastanje deteta u atmosferi nasilja, čak i kada dete nije žrtva nasilja, desenzitira dete na nasilje. Gledajući odrasle, dete po modelu identifikacije sa agresorom i učenja po modelu može da razvije i dezinhibira različite modele agresivnog ponašanja. Često su agresivna deca i deca koja zlostavljaju životinje u stvari žrtve nasilja. Oni koji su zlostavljani češće zlostavljaju. Ipak, mnoga deca odrasla u nasilnim porodicama razvijaju upravo suprotna negujuća ponašanja koja idu u pravcu rezilijentnosti, odnosno psihološke otpornosti.

S druge strane, juče sam popričala sa mlađim sinom i njegova dva druga o tome šta oni misle o deci koja su loša prema životinjama. Kažu: „To su glupa i loša deca“.  Psihosocijalno zdrava i normalna deca prirodno ispoljavaju pozitivne emocije prema životinjama, a boli ih loše postupanje prema njima.

Nasilje nad životinjama se, nažalost, veoma često gleda drugačije u odnosu prema nasilju nad decom, ženama ili starijima. Ali, da li postoji veza?
– U našoj sredini nasilje nad životinjama je nepravedno zanemareno i prezentuje se uglavnom kroz senzacionalističke naslove u novinama i među ljubiteljima životinja. Pored užasa koje nanosi samoj životinji kao živom biću, nasilje nad životinjama je uvod u nasilje nad ljudima. Postoji jasna veza između nasilja nad životinjama i nasilja nad ljudima. Samo se zapitajte, da li biste voleli da vaše dete bude u društvu deteta koje je dan pre toga ubilo psa ili mačku. Ja ne bih.

Potrebno je da se razume i ozbiljno shvati svaki namerni pokušaj ili čin zlostavljanja/zanemarivanja životinja jer takve osobe su potencijalna opasnost po sve nas.

Da se dotaknemo i konkretnog primera: šta vi mislite, kako bi sad i koje institucije Srbije morale da reaguju na ono što se dogodilo psu Kaji i šta će se desiti ako niko ništa ne preduzme?
– Ovaj dramatični slučaj izrazite agresije prema psu, je crvena lampica za više institucija u sistemu. Neophodna bi bila sistemska saradnja različitih institucija kao štu su Centar za socijalni rad, Policija, Sudstvo, Psihijatrija, da bi se pre svega videlo šta se dešava sa tim dečakom, gde i kako živi, u kakvim porodičnim odnosima, da li iskazuje još neke poremećaje ponašanja, kakav je u školi i sl. Moje mišljenje je da ili detetu treba ozbiljna pomoć, ili njegovoj okolini treba ozbiljna pomoć.

Psić Kaja koji je nažalost uginuo od posledica stravičnog zlostavljanja u Novom Sadu.
Fotografija: Udruženje za zaštitu životinja Novi Sad – SPANS

 

Okrutnost i zločin prema životinjama se retko prijavljuju, a retko se i procesuiraju. Ako se, pak, nađu u pravnom sistemu, kazne za takva krivična dela uglavnom izostanu ili su simbolične. Tako da imamo s jedne stranećutanje ljudi, a s druge ćutanje institucija. Kakav i koliki problem u društvu to ćutanje može da izazove?
– Pa, svi mi na neki način vidimo oko sebe kako izgleda živeti u društvu u kome se agresija ne sankcioniše. Sve te „fine komšije“ koje iznenada izvrše krvave zločine, imale su verovatno neka ranija agresivna devijantna ponašanja na koja sistem nije reagovao. Kada se sistem bori protiv agresije, on se mora boriti protiv svakog vida agresije i na svim nivoima. Možda je vreme, da razmišljamo i ovako, da je zlostavljanje i agresija prema životinjama prvi korak ka agresiji možda baš prema nama ili našoj deci.

Kako objasniti ljudima da je veoma važno izveštavati i razgovarati o ovakvim stvarima koje se dešavaju? Imamo dosta komentara čitalaca koji radije „ne bi čitali loše vesti“. Mnogi nas zbog takvih vesti više ne čitaju.
– Ja mislim da je važno pisati i o ružnim stvarima, jer time što zatvaramo oči problem ne samo što se neće rešiti, već će se i povećati. Edukacija o značaju i povezanosti zlostavljanja životinja i ljudi može vremenom povećati svesnost o tome da se loše stvari ne dešavaju uvek negde tamo i nekom drugom. Kao roditelju, veoma mi je neprijatno da razmišljam da moja deca ulicom hodaju sa drugima koji zlostavljaju i ubijaju druga živa bića. To prevazilazi okvir ljubitelja životinja kojima je žao kuca i maca, i treba ga ozbiljno shvatiti.

Danas smo u objavi na našoj Facebook stranici zamolili ljude da se suzdrže od poziva na nasilje i govor mržnje, iako nam je potpuno razumljiv bes koji osećaju i žal za nedužnim bićem koje je tako jezivo stradalo (koji osećamo i mi). Ali smo imali potrebu da istaknemo da i u ovakvim situacijama moramo biti ljudi, što ne znači da mislimo da dečak sme da prođe nekažnjeno! Da li se slažete sa nama?

Nasilje uvek dovodi do većeg nasilja. Neophodno je kontinuirano se boriti da se uvedu jasna sistemska rešenja. Mislim da je borba za nešto uvek bolja od borbe protiv nečega.

Dozvoljeno je preuzimanje sadržaja u nekomercijalne svrhe (u celosti, ne delova), uz obavezno upućivanje čitaoca u prvoj rečenici na izvor Djole dog (obeležen drugom bojom ili boldovanim slovima) sa postavljenim linkom ka stranici na kojoj je tekst izvorno objavljen, i na autora (ako ga ima). Nepoštovanje ovih pravila smatraće se kršenjem autorskih prava, u smislu Zakona o autorskim i srodnim pravima.

Back to top button
Close