•  
  •  
  •  
  •  
  •  

Protiv masovnog krčenja šuma širom sveta, 45-godišnji Moirangthem Loiia, stanovnik Uripok Khaidem Leikai na zapadu Immphal Vest, bori se protiv poslednjih 18 godina.

Photo: EastMojo

 

Upravo je to razlog do sada neviđenih požarima koji su zadesili ogromne površine Amazonije (za više informacija klik ovde), Sibira (ovde) i Afrike (ovde).

On je zasadio celu šumu Punshilok, što u prevodu znači “Proleće života”. To je danas Nacionalni rezervat koji izgleda predivno i od izuzetnog je značaja.

Nacionalni rezervat Punshilok (Nature Reserve Punshilok)
Photo: EastMojo

 

A priča počinje ovako… Još kao dete – Loiia je često je posećivao vrh Koubru u okrugu Senapati koji je bio blagoslovljen bujnim zelenilom. Međutim, nakon što je 2000.godine završio fakultet i vratio se nazad, otkrio je da je potpuno opustošen!

Odlučan da vrati zelenilo, 2002. godine je počeo da traži zemlju za sadnju drveća. Potraga ga je dovela do mesta koje se nalazi na padini brda Maru Longal. Nije imala ni jedno jedino drvo, jer su ga spaljivali meštani zbog gajenja pirinča. I počeo je da ih sadi, jedno po jedno.

Photo: Twitter/@ANI

 

Sagradio je malu kolibu i obezbedio hranu i vodu. Prvo je očistio je korov i počeo saditi drveće uz pomoć prijatelja i volontera.

Inače je bilo kakva gradnja na području šumskih rezervata nezakonita, međutim, budući da je Loiiava ideja delovala kao pomoć u očuvanju i stvaranju šumskog pokrivača, zvaničnici to nisu posmatrali tako. Prema indijskom ustavu, svaki građanin mora zaštititi životnu sredinu, uključujući šume, reke, jezera i pokazati saosećanje sa živim bićima. Što je malo u suprotnosti sa tim da su ih prethodno opustošili, zar ne?

Za šest godina koliko je tu ostao, sadio je hrast, bambus, fikus, magnoliju, voće i tikovinu i tako stvorio ekosistem od preko 200 različitih vrsta biljaka i 20 različitih vrsta bambusa.


Photo: EastMojo

 

Loiia i njegovi prijatelji su stekli mnoga priznanja kao odgovorni građani. U njegovom poduhvatu su srušene mnoge ilegalne kuće koje su građene u okolini. Loiia i njegovi prijatelji osnovali su čak i Društvo za zaštitu divljine i staništa (VAHPS) koje se brine za prirodno bogatstvo Punshiloka, koje trenutno pokriva oko 300 hektara. 

 

Danas je to šuma bogata florom i faunom: raznim vrstama drveća, biljaka i vrsta bambusa koji rastu tamo.

Ovo područje od tada privlači pažnju ljudi sa domaćim i stranim posetiocima koji dolaze da istraže prirodne lepote mesta. Loiia je inspiracija mnogima svojom posvećenošću i inicijativi.

On radi kao apotekar u radnji svoga brata kako bi zaradio za život, bavi se organskom poljoprivredom i nastavlja da stvara sve više šumskog zemljišta kako bi istvario svoj san. Sebe smatra slikarom i kaže: “Dok drugi umetnici koriste platno, četku i boje, ja koristim lice brda, drveće.”

Svaka čast ovom divnom čoveku u ime svih ljubitelja prirode i životinja.

 


  •  
  •  
  •  
  •  
  •