Kućni ljubimciTop pričeVestiVesti iz regiona
Aktuelno

Ljubav jača i od smrti: Lady iz Vodnjana svakog dana ČEKA SVOG SALKA KOJI JE OTIŠAO ZAUVEK

Svi znamo za Hačika, psa koji je punih devet godina svakog dana dolazio da dočeka svog vlasnika na železničkoj stanici, iako njega više nije bilo. Takvu odanost retko viđamo, a ako iko voli zauvek, to su psi, zar ne? Jedan takav Hačiko živi u jednom mestu u Hrvatskoj. Upoznajte Lady staru 16 godina iz Vodnjana. Kad je došla u porodicu, sve ih je redom zavolela, ali velika ljubav dogodila se tek kad je imala pet godina, kaže Marijan Kancijanić, njen vlasnik.

Ta velika ljubav bio je komšija Salko. Zašto, to niko ne zna, ali njih dvoje su se voleli odavde do beskraja. Njegova kuća od njene udaljena je oko 80-metara, u paralelnoj ulici. Dovoljno blizu da mu svaki dan ode u posetu. Takvu ljubav svet još nije video, a o njoj piše Jutarnji list.

“Svako jutro ga je pratila u vrt i trgovinu na sat-dva. Isto tako poslepodne. Imali su svoj tajming. Ako se ne bi pojavila jedan dan, jer bi bila s nama u maslinicima, obavezno je on to veče ili sledeće jutro dolazio da pita da li dobro. Isto tako, kada bi došla s nama kući, odšetala bi makar na koji minut da ga vidi, ili barem onjuši prag Salkove kuće. Ne znam tačno zašto, valjda da vidi je li on dobro, jer je bio bubrežni bolesnik”, priča Marijan.

Kad je nastradala pod kotačima automobila, pa je par dana nije bilo jer se oporavljala kod kuće, Salko je dolazio u posetu. Plakao je, zabrinut za malenu, a njoj bi repić radio kao lud kad bi ga videla. Sigurno je celo telo bolelo, ali kad bi njega videla, sve je bilo malkice bolje. “Nije to dugo trajalo. Oko godinu i po nakon što su se povezali, Salko je preminuo. Kako je on otišao, s njim je nestao i deo njenog duha. Bilo je to pre pune četiri godine. Od tada do danas, svaki dan ujutro i poslepodne, Lady uporno čeka ispred Salkovih vrata”, kaže Marijan.

I eto, dan danas, svaki dan, bez obzira na kišu, sunce ili sneg, Lady dva ili tri puta dnevno, u samo njoj znano vreme i zavisno od godišnjeg doba, odlazi do Salkove kuće. Legne na pločnik, s glavom okrenutom prema ulazu, setnog pogleda uperenog u vrata – čeka da se on pojavi.

Ona razume da je sunce puno puta izašlo i zašlo otkako njenog najboljeg prijatelja nema, ali ona zna da će se vratiti. Jednom će Lady doći do vrata, a on će joj otvoriti, zagrliti je, dati joj fin keks i onda će njih dvoje, zajedno, polako krenuti do prodavnice, kroz svoje omiljene ulice, pričajući. Salko će joj reći šta ga muči, a ona će ga razumeti na svoj pseći način. I biće kao nekad. Jedan čovek i jedan .

All photos: Privatna arhiva/Jutarnji list.

Dozvoljeno je preuzimanje sadržaja u nekomercijalne svrhe (u celosti, ne delova), uz obavezno upućivanje čitaoca u prvoj rečenici na izvor Djole dog (obeležen drugom bojom ili boldovanim slovima) sa postavljenim linkom ka stranici na kojoj je tekst izvorno objavljen, i na autora (ako ga ima). Nepoštovanje ovih pravila smatraće se kršenjem autorskih prava, u smislu Zakona o autorskim i srodnim pravima.

Back to top button
Close