Djole dog autorski tekstoviKućni ljubimciVestiVesti iz Srbije
Aktuelno

Psiholog o nasilju prema životinjama: OSOBA KOJA UBIJE ŽIVOTINJU, OPASNOST JE PO SVE NAS!

Proteklih nekoliko dana svedoci smo zastrašujućih prizora iz Srbije. Zanemeli smo pred svakim izgubljenim životom.

Niz užasnih događaja u ovoj godini započeo je 15. januara kada je ispred porodične kuće vlasnički Badi iz Rožanaca kod Kosmaja takođe je na težak i nasilan način izgubio svoj život. Jedno voljeno biće, prijatelj i član porodice, u četvrtak 13. januara ubijen je iz vatrenog oružja ispred njihove porodične kuće. Njegova porodica ne može da se izbori sa saznanjem da njega više nema i da je njegov život okončan na ovakav način. Monstruozno!

UBIJEN JE IZ VATRENOG ORUŽJA nedužni pas Badi iz Rožanaca kod Kosmaja – ISPRED PORODIČNE KUĆE

Nakon ovog užasa, objavili smo zastrašujuću vest o psu na koga je pucano iz vatrenog oružja i iz neposredne blizine, i koji se borio za svoj život. Volonterke Prihatilišta u Šapcu otišle su na lice mesta i zatekle užasan prizor. Bio je u lokvi krvi. 16. januara prevezen je na kliniku u Beogradu, operisan i ostalo je da se sačeka da se njegovo stanje stabilizuje.

UZNEMIRUJUĆA VEST: U Vranjskoj u Šapcu PUCANO NA PSA iz vatrenog oružja

Nažalost, kraj ovim događajima se ni ne nazire. 19. januara osumnjičeni D.R. iz Rume je, kako su naveli volonteri Udruženja za zaštitu životinja Jupiter – Ruma „na noć Bogojavljenja ukrao psa, zadavio, obesio o drvo na terenima FK Sloven. Jadan psić po imenu Džo, imao je 6 godina, bio član porodice i najbolji drug deci.

ZASTRAŠUJUĆI PRIZOR: Vlasnički pas ukraden iz dvorišta i OBEŠEN?!

Zatim se nastavilo sa trovanjima u Srbiji. Oduzet je život jednog napuštenog psića iz Srpskog Miletića, koji je bio umiljat, dobar i predivan pas. Život koji se ne može vratiti…

U Srpskom Miletiću otrovan napušteni pas: Nečovek je ODUZEO JEDAN VREDAN ŽIVOT

Još jedno trovanje dogodilo se u četvrtak 20. januara u Zvečanu, kada su dve mlade vlasničke mace izgubile svoj život nakon što je otrov bačen na njihovom kućnom pragu, a po izgledu pretpostavljaju da je furadan ili karbofuran, izuzetno toksični pesticid opasan za ljude, decu, životinjski svet.

Nažalost, ovo su samo neki od brojnih primera otrovanih životinja……..

TROVANJE KUĆNIH LJUBIMACA u Zvečanu: Otrovane dve vlasničke mlade mace

Pitali smo psihologa Branislavu Pavlović – šta se to dešava u našem društvu?

B.P. Danas pas, sutra čovek. Onaj ko može hladnokrvno da upuca i ubije psa, je na pola puta da upuca i ubije čoveka (ako već to do sada nije uradio). Aktivno zlostavljanje, mučenje i ubijanje životinja ne pokazuje odnos prema životinjama kao takvima, već je odraz duboko poremećne osobe kojoj su životinje samo pogodne žrtve nad kojima ostvaruje svoje sadističke tendencije.

Ubijanje životinja smatra se vrlo jasnim opasnim znakom duboke mentalne poremećenosti a dovodi se u vezu sa antisocijalnim poremećajima ličnosti i politoksikomanijom. Takve osobe su opasnost po svakoga od nas! 

Šta je ono što je posebno zabrinjavajuće u ovim zločinima?

B.P. To da počinioci kroz ubijanje pasa kućnih ljubimaca svesno, direktno i sa namerom nanose bol vlasničkim porodicama. Deca koja dožive da je neko na ovaj način ubio njihovog ljubimca proživljavaju ogromnu traumu gubitka i mogu da imaju bolne emocionalne posledice. Takođe, postoji jasna namera, predumišljaj i razrada zločina tako da sam sigurna da počinioci u oba slučaja osobe koje imaju predistoriju različitih nasilničkih dela.

U uređenijim društvima aktivno nasilje nad životinjama se u sistemu posmatra kao crvena lampica potencijalnog porodičnog nasilja, nasilničkog ponašanja, delikventnih i kriminogenih radnji, ali i homicida.

Mislim da se kod nas ne prepoznaje opasnost koja dolazi od ljudi koji muče i ubijaju životinje. Nekako se više svodi na to da ljubitelji životinja osuđuju ovakve postupke i traže pravdu. Da podvučem još jednom zločini nad životinjama nemaju u suštini veze sa životinjama, to nije akt agresije prema životinjama kao takvima. Ne postoji zdrava osoba koja može da nanese bol drugom živom biću.

Kako komentarišete potpuno odsustvo osude ovakvih dela, iako je za nih predviđena kazna do 3 godine zatvora? Koliko to, nažalost, podstiče nova nasilja?

B.P.  Umesto da se kao pravna država borimo protiv agresije na svim nivoima mi vrlo lako skliznemo u ono „ma to je samo pas“. A sva ona zlodela koja su se na žalost desila deci, počinili su uglavnom oni koji su u detinjstvu ili odraslom dobu ubijali životinje.

Šta da poručimo onima koji imaju mogu i moraji ova krivična dela da sankcionišu, a počinitelje zatvore?

B.P. Agresija se mora sankcionisati na svim nivoima, ne može se reagovati selektivno. Svaki monstruozni čin nasilja i agresije pred kojim zatvorimo oči rađa niz novih agresivnih dela. Najveći broj serijskih ubica i silovatelja u detinjstvu je zlostavljalo i ubijalo životinje. Tako se počinje. Postoji jasna veza između agresije prema životinjama i interpersonalne agresije. Ako kao društvo ne ragujemo na agresiju prema životinjama, onda tapšemo po ramenu psihopate da od malih nogu nastave svojim putem: preko životinja do ljudi.

Hvala puno psihologu Branislavi Pavlović na razgovoru i pomoći u kreiranju ovog teksta.

Dozvoljeno je preuzimanje sadržaja u nekomercijalne svrhe (u celosti, ne delova), uz obavezno upućivanje čitaoca u prvoj rečenici na izvor Djole dog (obeležen drugom bojom ili boldovanim slovima) sa postavljenim linkom ka stranici na kojoj je tekst izvorno objavljen, i na autora (ako ga ima). Nepoštovanje ovih pravila smatraće se kršenjem autorskih prava, u smislu Zakona o autorskim i srodnim pravima.

Back to top button
Close