ŠAKAL JE ZAŠTIĆENA VRSTA U SRBIJII – životinja koja pripada porodici pasa
Šakal (Jackal) pripada porodici pasa. Naseljava predele Afrike, Azije i jugoistočne Evrope. Postoje tri glavne vrste šakala: obični šakal, crnoleđni i prugasti.
Staništa običnog šakala su šume, savane, travna vegetacija, polupustinje i pustinje, dok crnoleđnog savane, travnata vegetacija i pustinje. Prugasti šakali su rasprostranjeni na područjima do 3.000 metara nadmorske visine.
Generalno, šakali imaju šiljate njuške, duge uši i kratak, debeo rep. Teže oko 15 kilograma. Iako dostižu brzinu od samo 16 km na sat, oni su istrajni i prelaze velike udaljenosti. Uglavnom jedu meso, a ukoliko ne nađu životinjski plen, neki od njih će se hraniti i biljkama. Šakali nastanjuju pukotine u stenama i nasipima koje su napravile druge životinje.
Obično se kreću u čoporima od oko 10 do 30 jedinki. Udružuju se slično čoporu vukova kako bi povremeno lovili hranu, ali i zaštititi se od neprijatelja. Mahom love sitne sisare, ptice i gmizavce, a neki mogu da jedu otrovne zmije.
Pročitajte: DA LI TREBA DA IH SE PLAŠIMO? Šakali, zmije i divlje svinje u Beogradu (VIDEO)
Strpljivi su i čekaju da drugi predatori uhvate plen, a onda se oni hrane ostacima. Reč je noćnim životinjama koje su najaktivnije u zoru i uveče.
Ženka u proleće okoti oko osam mladunaca, koji dostižu polnu zrelost sa godinu dana. Njihov životni vek je od 8 do 10 godina u divljini, a do 16 godina u zatočeništvu.
Ono što je karakteristično za šakale je da imaju širok spektar vokalnih zvukova koji su specifični za svaku porodicu šakala što znači da je retkost da porodice suparničkih šakala dođu u slučajni međusobni kontakt.
Šakala kod nas ima u istočnoj i severoistočnoj Srbiji, ali viđeni su i u zapadnim krajevima. Procenjuje se da ih ima oko 15.000. Nažalost, šakali su često žrtve trovanja o čemu smo pisali. Nemamo saznanje da su trovači privedeni pravdi, tako da je pitanje da li je reč o životinji zaštićenoj zakonom samo na papiru.
Dozvoljeno je preuzimanje sadržaja u nekomercijalne svrhe (u celosti, ne delova), uz obavezno upućivanje čitaoca u prvoj rečenici na izvor Djole dog (obeležen drugom bojom ili boldovanim slovima) sa postavljenim linkom ka stranici na kojoj je tekst izvorno objavljen, i na autora (ako ga ima). Nepoštovanje ovih pravila smatraće se kršenjem autorskih prava, u smislu Zakona o autorskim i srodnim pravima.