Divlje životinje

ŽIVOTINJSKO CARSTVO: Sipa

U serijalu tekstova „životinjsko carstvo“, predstavljamo vam životinjske vrste o kojima se manje piše i govori. Znamo puno o 1.5 miliona vrsta životinja (od kojih je 1 milion insekata), ali na svetu postoji još nekoliko miliona vrsta (verovatno oko 8 miliona) o kojima još uvek ne znamo ništa.

 

Sipe (Cuttlefish) spadaju među najinteligentnije beskičmenjake. Naseljavaju tropske i umerene okeanske vode. To su uglavnom plitke vode, mada se zna da sežu i do dubine od oko 600 m. Imaju neobičan biogeografski obrazac: prisutni su duž obala Istočne i Južne Azije, Zapadne Evrope i Sredozemlja, kao i svih obala Afrike i Australije, ali su u potpunosti nestale iz Amerike.

Karakteristike

Telo sipe je simetrično i podeljeno na glavu i trup. Glava je od trupa odvojena tankim vratom. Telo joj je sa gornje strane prekriveno plaštom, a sa donje strane ima otvoren levak koji vodi u šupljinu plašta. Na prednjoj strani glave se nalaze usta sa vilicama, oko kojih ima osam kraćih krakova sa pipcima i dva duža kraka sa proširenjima na kraju.

Veličina varira od vrste do vrste, u opsegu od nekoliko desetina do 49 cm dužine i 4 kg težine. Pliva vrlo brzo, tako što usisava i istiskuje vodu iz šupljine plašta kroz levak. Sipe na glavi imaju velike i dobro razvijene oči.

Ponašanje

Kao i drugi morski mekušci, sipe imaju zalihe mastila koje se koriste za hemijsko odvraćanje predatora. Mastilo se sastoji od amonijum soli i aminokiselina, a njima stvara „dimnu zavesu“ kako bi mogla da pobegne.

U cilju komunikacije sa drugim sipama ili kada žele da se sakriju od predatora, sipe mogu vrlo brzo promeniti boju tela. Zbog toga ih često zovu „morskim kameleonima“. Ova mogućnost se zasniva na grupama crvenih, žutih, smeđih i crnih pigmentskih ćelija hromatofora.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Žute hromatofore (ksantrofore) su najbliže površini kože, crvene (eritrofore) ispod njih a smeđe i crne su odmah iznad sloja iridofora. Iridofore odbijaju plavu i zelenu svetlost. Iridofore su pločice sačinjene od hitina i proteina koje mogu da odbijaju svetlost iz sipinog okruženja.

Zbog njih sipa ima nijanse plave, zelene, zlatne ili srebrne boje. Sve ove boje se mogu kombinovati. Na primer, narandžasta boja se može dobiti pomoću crvenih i žutih hromatofora, a ljubičasta boja kombinujući crvene hromatofore i iridofore. Svetlo-zelena se može dobiti kombinujući žute hromatofore i iridofore. Pored toga što može primiti boju sredine, sipa može i odbijati svetlost uzrokujući polarizaciju da bi slala signale drugim morskim životinjama.

Dozvoljeno je preuzimanje sadržaja u nekomercijalne svrhe (u celosti, ne delova), uz obavezno upućivanje čitaoca u prvoj rečenici na izvor Djole dog (obeležen drugom bojom ili boldovanim slovima) sa postavljenim linkom ka stranici na kojoj je tekst izvorno objavljen, i na autora (ako ga ima). Nepoštovanje ovih pravila smatraće se kršenjem autorskih prava, u smislu Zakona o autorskim i srodnim pravima.

Back to top button
Close